to one of mine...
nesudjene okolnosti im nisu dopustile da budu jedno kraj drugog,nazalost.
Imali su se kratko vrijeme,al i to je dovoljno da osjete tu neku neobjasnjivu povezanost izmedju njih.
Osjecali su iste stvari, osjecali su jedno drugo, bili su isti…
Al kraljevstva ne, ta zlokobna sudbina smjestila ih je na dvije sukobljene strane,i jedino sto ih je povezivalo
bila su pisma koja joj je slao,a i ona njemu,tko zna koliko ih nije doslo u prave ruke.
Tijekom vremena i putovanja kroz nepoznate zemlje taj konjanik ju je zavolio, a i ona njega, sto ih je ojacalo jos vise, ali nisu mogli biti jedno kraj drugog kad im je bilo potrebno, sto ih je i izjedalo iznutra.
Bilo je i teskih vremena, al on ju ne zaboravlja niti ce…
Ona mu ne vjeruje, a to je jedina osoba kojoj konjanik pise otvorenog srca bez imalo lazi.
A ima joj jos puno toga za reci, ispricati sto je sve vidio i gdje ju je sve u srcu nosio,ali ne nalazi
prave rijeci,nekada je ispalo onako kako nije mislio reci,a i ono je ispalo tako……
odgovarao bi joj odmah kad bi procitao da je tuzna, da joj nesto smeta, pokusavao ju je uveseliti nekim
putopisnim dogadajem,anegdotom,nekad bi mu uspjelo a nekad i ne,al nikad nije volio ju zamisliti tuznu
i placljivu,jer bila je tako ranjiva,senzualna i osjecajna,al tako nedostizna…
viteska djeva s kojom mu proveden ostatak njegova zivota ne bi bio dovoljan,zelio bi jos...
o nesretna sudbo,pa smiluj mu se samo jednom da dojase do nje…